Slatka nostalgija našeg djetinjstva
Eurocrem
Jedan od svojevremeno najpopularnijih proizvoda ljubitelja slatkog bio je Eurocrem i pripadajući Eurocrem blok.


Iako ćete i danas tu i tamo naići na slatkiše u limenkama, nekada su bomboni i marmelade puno češće dolazile u limenoj ambalaži, a u domovima baka i djedova još i danas možete nabasati na staru, vjerojatno zahrđalu kantu marmelade u kojoj se drži brašno, čavli ili pribor za štrikanje.

Da, postojala je Cedevita, ali neki vjerojatno pamte i "Fla-Vor-Aid", prašak za pripremanje koji je dolazio u malenim vrećicama od kojih ste mogli napraviti čak 20 čaša soka koji je okusom pomalo podsjećao na naranču, limun i malinu.

I danas vjerojatno možete naići na sladoled u lopticama, ali zasigurno nije popularan kao u trenutku kad se prvi put pojavio. Za njegovu današnju nepopularnost velikim je dijelom zaslužna apsolutna nepraktičnost ambalaže jer svi se mogu prisjetiti da s kratkom i podjednako besmislenom plastičnom žličicom nikada niste mogli pokupiti sav sadržaj loptice.

Prije nego su se žvake brinule za vaše zube i Ph vrijednost u ustima, gume za žvakanje "Double Bubble" i "Bazooka" kvarile su zube "sve u 16".
Njihov okus bilo je teško opisati jer nije se radilo o okusu jagode ili maline. Bio je "okus žvake". Naravno, okus je trajao maksimalno pet minuta nakon čega se sve pretvorilo u očajnu bezukusnu masu koju ste beživotno preživali sve dok vam nije dojadila. Ali hej - nostalgija.

Ako nisu Braco i Seka, onda su Tin i Tina. Pliva je na tržište izbacila žvake upitne kvalitete, ali ono što ih je izdvajalo u masi sličnih proizvoda bile su sličice koje su dolazile u pakiranju. Uz sve to, žvakaće su izgledale kao cigarete pa postoji opravdana sumnja da su Tin i Tina radili za duhansku industriju koja je balavurdiju Jugoslavije od malih nogu navlačila na svoje proizvode.


Softy
I dok se Softy, kojeg je proizvodila Kolinska, okusom ili dugotrajnošću istog nije posebno izdvajala od ostatka ponude, baloni koje ste mogli napuhati strpate li u usta svih pet žvakaća iz paketića bili su,najblaže rečeno - epski!

Kinderlada ili "daleko ukusniji rođak Eurocrema", jedan je od rijetkih proizvoda za koji sa sigurnošću možemo reći da je "svjetski, a naš”, nastao je upravo za ovo tržište i nestao s raspadom Jugoslavije.
Priča je započela još sedamdesetih u talijanskom Ferreru gdje se proizvodila Nutella, a Ferrero je dao licencu tvrtki Podravka da proizvede novu vrstu čokoladnog namaza – Kinderladu.
Podravka je 1995. prestala proizvoditi Kinderladu, a nekoliko godina kasnije, Nutellini namazi preuzeli su tržište dok je Kinderladu s vremenom zamijenila Linolada.


.jpg)


.gif)