Zašto sela u Istri polako ostaju bez stanovnika (i zašto to nije slučajno)

16.01.2026.
 
Posljednjih desetljeća sela diljem Istre, ali i cijele Hrvatske, suočavaju se s istim problemom – stalnim padom broja stanovnika. Iako se često govori o „odlasku mladih“ kao glavnom uzroku, stvarni razlozi su dublji i složeniji. Riječ je o procesu koji traje više od pola stoljeća i koji se ne može objasniti jednim jedinim čimbenikom.

Demografski slom započeo je još sredinom 20. stoljeća
Masovno iseljavanje iz sela započelo je nakon Drugog svjetskog rata, kada industrijalizacija i urbanizacija postaju državni prioritet. Gradovi su nudili radna mjesta, stanove, sigurnu plaću i pristup obrazovanju. Sela su, s druge strane, ostajala bez osnovne infrastrukture, a poljoprivreda je postupno gubila ekonomsku isplativost.
U Istri je taj proces bio dodatno izražen zbog snažne orijentacije na industriju, brodogradnju i kasnije turizam, koji su se koncentrirali u obalnim i urbanim sredinama.

Starenje stanovništva i nestanak „kritične mase“
Jednom kada mladi odu, selo ulazi u začarani krug. Preostaje starije stanovništvo, smanjuje se broj djece, zatvaraju se škole, trgovine i ambulante. Bez osnovnih sadržaja, povratak mladih postaje sve manje realan.
Statistički podaci pokazuju da u mnogim istarskim selima danas živi tek nekoliko desetaka stanovnika, a prosječna dob prelazi 60 godina. Takva naselja teško mogu samostalno funkcionirati bez vanjske pomoći.

Zemlja postoji, ali nema tko na njoj raditi
Iako Istra ima iznimno vrijednu poljoprivrednu zemlju, velik dio oranica, maslinika i vinograda danas je zapušten. Razlog nije nedostatak interesa, već neusklađenost suvremenog načina života s tradicionalnim oblicima rada.
Poljoprivreda zahtijeva kontinuiran rad, ulaganja i dugoročno planiranje, dok suvremeno tržište rada favorizira fleksibilnost i brze prihode. Mnogi mladi zato biraju sigurnije izvore zarade, čak i ako to znači napuštanje rodnog kraja.

Turizam je donio novac, ali ne i stanovnike
Razvoj turizma donio je Istri gospodarski rast, no nije riješio demografske probleme unutrašnjosti. Naprotiv, u nekim slučajevima ih je dodatno produbio. Stare kuće pretvorene su u kuće za odmor, sela su sezonski puna, ali zimi potpuno prazna.
Takav model ne stvara trajne zajednice, već privremenu prisutnost bez dugoročnog vezivanja za prostor.

Može li se trend uopće preokrenuti?
Primjeri iz Europe pokazuju da je revitalizacija sela moguća, ali zahtijeva sustavnu politiku: dostupno stanovanje, brzi internet, prometnu povezanost i poticaje za obitelji i male poduzetnike. Bez toga, povratak ostaje individualna odluka entuzijasta, a ne širi društveni proces.
Istra ima potencijal – prirodu, prostor i kvalitetu života – ali bez jasne strategije, sela će i dalje polako nestajati s karte živih zajednica.
 
 
Dugotrajni proces
Nestajanje sela nije nagla pojava niti slučajnost. Riječ je o dugotrajnom procesu u kojem su se povijesne, ekonomske i društvene okolnosti ispreplele na štetu ruralnih sredina. Razumijevanje tih uzroka prvi je korak prema tome da se barem dio tog trenda jednog dana zaustavi.
(R.B.)