Zaista bizarni popis prastarih metoda liječenja

Put ka modernoj medicini nije bio lagan, ali niti dosadan. U nastavku donosimo 5 najbizarnijih postupaka popularnih u prošlosti.

1. Klistir duhanskim dimom

Pri kraju osamnaestog stoljeća, duhanski je dim stigao iz Amerike na engleske obale. Zajedno s njim stigla je i zamisao da bi se mogao koristiti kao klistir koji bi mogao izliječiti široki raspon bolesti. Kao što ime sugerira, klistir duhanskim dimom značio je upuhivanje dima u rektum. Metoda se počela koristiti na onima koji bi pali u Temzu i gotovo se utopili. Smatralo se da će dim zagrijati pacijenta iznutra i stimulirati disanje. Udruga The Royal Human Society je na određenim točkama duž rijeke postavila setove za rehabilitaciju, uključujući i opremu potrebnu za klistiranje dimom.

Jedan osobito grafički opis iz 1746. godine objavljen je u The Lancetu. Kaže, čovjekova supruga izvučena je iz rijeke, činila se mrtva. Uz mnoštvo proturječnih savjeta, jedan je mornar koji je prolazio tuda, ponudio svoju lulu, a muž je snažno upuhivao dim u rektum supruge. Čudesno, žena je oživjela, kaže zapis. Ova priča se brzo proširila, a ljudi su počeli duhan koristiti za sve, od liječenja glavobolja, grčeva u trbuhu do tifusa i kolere.

Liječnici su bili u sve većoj opasnosti. Kako se duhan koristio i za liječenje ozbiljnih zaraznih bolesti kao kolera, ako bi se praktikant slučajno zakašljao i udahnuo dim, kolera je mogla prijeći u njegova pluća. Uvođenjem mijeha ova metoda postala je manje opasna za medicinsko osoblje. Srećom, početkom 1800. godine dokazano je da duhanski dim šteti srcu, pa je upotreba dimnog klistira polako jenjavala.

2. Probadanje desni

U stara vremena smrtnost dojenčadi bila je visoka i uglavnom se uzrok smrti nije znao. Djeca su najčešće umirala u dobi od 6 mjeseci do 2 godine, a to se slučajno poklapalo s probijanjem prvih zuba. Medicinski umovi su zaključili da je proces dobivanja zuba jedan od uzroka smrti dojenčadi. U Walesu je 1839. godine preko 5 tisuća smrtnih slučajeva kod djece pripisano rastu zubića. Čak i do 1910. godine taj je broj bio 1600 djece.

Liječnici su, u borbi protiv umiranja zbog izbijanja zuba, razvili cijelu lepezu intervencija, puštanje krvi, stavljanje pijavica na desni, izazivanje mjehura, nekada bi palili stražnji dio djetetove glave. Tijekom 16. stoljeća, francuski kirurg Ambroise Pare koji je nazvan ocem moderne kirurgije, uveo je metodu probadanja desni, što je postala najpopularnija metoda liječenja. Liječnik John Hunter probadao je djetetove desni i 10 puta.

A liječnik Marshall Hunt govorio je studentima da to treba raditi prije, za vrijeme i nakon pojave zuba, ponekad i dva puta na dan. Nije poznato koliko je djece zbog ovoga umrlo od infekcija. Polako je metoda izlazila iz mode, ali je zanimljivo da udžbenik stomatologije iz 1938. još uvijek ima upute kako probadati djetetove desni kad mu izlaze zubi.

3. Korištenje urina

U rimsko doba urin je bio vrlo popularan. Skupljao se u javnim pisoarima, a oni koji su profitirali od prodaje ove zlatne tekućine, morali su plaćati porez. Puno namjena urina nije bilo medicinsko, služio je u proizvodnji baruta i omekšavanju kože. Jedna manje prikladna upotreba urina je da se koristio za izbjeljivanje zubi. Smatralo se da amonijak iz urina čisti mrlje na zubima. Metoda, naravno, nije osvježavala jutarnji dah.

Čuvanje mokraće nekoliko dana izaziva proces pretvaranja uree u amonijak koji je antibakterijski i danas služi kao sredstvo za izbjeljivanje u domaćinstvu. Nisu ovu metodu koristili samo drevni Rimljani, tijekom povijesti i mnogi drugi su pokušavali.

4. Bušenje lubanje

Smatra se da je bušenje rupa u nečijoj lubanji najraniji oblik operacija na mozgu. Oko 5 do 10 posto svih lubanja iz mlađeg kamenog doba, neolita koje su do sada iskopane, imaju tragove probušenih rupa. Nije baš moguće sigurno reći jesu li operacije provedene prije ili poslije smrti, ali neki su pacijeti sigurno bili živi. I neki su uspjeli preživjeti proces.

Lubanje su dokaz da je do iscjeljenja došlo. Bušile su se uglavnom lubanje odraslih muškaraca, ali su pronađene i rupe u lubanjama žena i djece. Tijekom neolita ova praksa je bila vrlo rasprostranjena za liječenje glavobolja, epileptičkih napada. Takve su lubanje otkrivene u Europi, Sibiru, Kini i Americi.

Bušenje lubanja nije prošlo s kamenim dobom, nastavlja se čak i do renesanse. I danas postoje slični kirurški postupci, ali su sofisticiraniji i uz anesteziju. Kraniotomija se koristi za liječenje nekih hematoma.

5. Heroin kao lijek protiv kašlja

Znanstvenici su tijekom stoljeća pokušavali otkriti kako najefikasnije ublažiti kašalj. Jedan preparat koji je osmislila njemačka tvrtka Bayer, imao je osobito snažan sastojak, heroin. Njime se nastojao zamijeniti prije popularan opijum. Tada se ovaj preparat prodavao bez recepta. Uskoro je, međutim, postalo jasno da i heroin izaziva ovisnost. Godine 1924. zabranjena je prodaja heroina, uvoz i proizvodnja.

Izvor: Telegram.hr