Planinari HPD „Planik“ iz Umaga uredili Plainarsku kuću 'Žbevnica'

Nova i dobro održavana Plainarska kuća „Žbevnica“ sastajalište je izletnika i planinara. Proljetnom radnom akcijom planinari su i službeno otvorili vrata nove sezone planinarenja

    Prohladnu i vjetrovitu, ali sunčanu nedjelju planinari HPD „Planik“ iz Umaga iskoristili su za uređenje Planinarske kuće „Žbevnica“ izgrađene prije pet godina. Okupljenih dvadesetak planinara uredili su unutrašnjost novouređene kuće i okoliš.

Razgovarali smo s predsjednikom HPD-a „Planik“, Nenadom Vrbaškim kojega smo pitali koje je radove uključivala ova proljetna radna akcija?

-        Očišćena je spavaonica, kuhinja i dnevni boravak. Na vanjskom dijelu izletišta radilo se čišćenje te postavljanje dodatnih klupa i stolova koji su obrušeni i prebojani lakom kako bi se drvo zaštitilo od vremenskih nepogoda i vlage, a planinarima i izletnicima omogućilo uživanje u ovom prekrasnom vidikovcu. Nakon marende vrijedni planinari prionuli su na posao; postavili su klupe, prevezli kamen, očistili granje i smeće. Dosta je posla, ali se na sreću okupila prilično velika i sposobna ekipa tako da smo relativno brzo uspjeli dovršiti planirane radove.

   U međuvremenu stavili smo ruksake na leđa i uputili se prema najzapadnijem hrvatskom tisućnjaku - Žbevnici (1014 mnv), vrhu na zapadnom dijelu Ćićarije. Prvo na što nailazimo izvor je pitke vode. Odmah punimo bočice i nastavljamo s usponom. Od kuće do vrha Ćićarije vodi kružna markirana staza, cca 35 minuta uspona i isto toliko silaska. Ovaj podatak uzmite s rezervom, osim ako ste planinar ili u zavidnoj formi. Nama je trebalo gotovo dvostruko duže da prijeđemo obilježenu stazu. Doduše, uz uživanje u prekrasnim panoramama i fotografiranje. Uspon je relativno blag, pogodan ne samo za planinare nego i rekreativce te one s nešto manje kondicije.        Na vrhu se nalazi brdska livada na čijoj je sredini naslaganim kamenom obilježen vrh Žbevnice. S ovog se mjesta pruža pogled na Slovenske vrhove, Učku, Koparsku luku i talijansku obalu. Iako neugodna, hladna bura na vrhu ipak nam je ostavila dovoljno prostora da se upišemo u dnevnik i napravimo fotografije.

Spust je blaži nego uspon, a zavjetrina omogućuje uživane u svježem zraku borovih šuma i prvim znacima proljeća. Ovi su uvjeti, bar što se pjesnika Davora Jakca tiče, bili poticajni za umjetničko stvaranje. Tako je nastao i ovaj ćićarijski haiku.

Ž U Ć O

Mali žućo u planini.

Jaglac me gleda.

   Kad smo stigli do kuće već se fino „čuo“ zamaman miris  graha nadaleko poznatog planinarskog kuhara Ferde. Promrzli, sjeli smo za stol u dobro ugrijani dnevni boravak s veselom ekipom vrijednih planinara koji su u međuvremenu dovršili započete poslove. Vatra je pucketala, a mi se topili uživajući u dobroj hrani i još boljem društvu.

Što je na meniju? – pitamo kuhara Ferdu

-        Grah, naravno. Kaže i smije se.

   Nakon aperitiva ručak je počeo Šrekovom juhom, kako se u vrtićima popularno nazivaju zelene juhe. Bila je to za mene prilika da kušam najzeleniju juhu koju sam do sada jela – juhu od medvjeđeg luka. Izvrsno! Nakon toga gusti grah s kobasicom i za kraj još desert - meke i vruće fritule.

    Na povratku stali smo u selu Brest napuniti boce izvorskom vodom. Bila je to prilika i da popričamo s lokalnim stanovništvom. Saznajemo da imaju putujuću trgovinu koja prolazi kroz selo tri puta tjedno. Mladi odselili, stari ostali sami. Danas u selu živi tek 26 stanovnika. Napuštena stara škola svjedoči da je još ne tako davno u ovom kraju bilo mnogo više žitelja. Posjet Brestu prilika je i da obiđemo gazda Ljubu, u svojoj garaži priča nam da je nedavno bio na operaciji, sada se oporavlja i liječi encijanom. Korijen traži sam, suši ga i potom namače u rakiji. Na ovaj način pripravljena tinktura encijana koristi se za liječenje želuca i zaštitu od raka.

   Putovanje završavamo u Kostanjici gdje kušamo nagrađivana vina obitelji Dešković u čijoj se konobi tijekom ljeta mogu pojesti i izvrsni domaći specijaliteti.

  I za kraj, planinarska kuća otvara se po dogovoru. Možete koristiti sve sadržaje – kuhinju, toalet, spavaonicu kao i vanjski dio. Cijena noćenja za obične građane je 85, a za planinare s članskom iskaznicom 45 kuna. Ako nemate ideju kamo za vikend, posjet Žbevnici mogao bi vas, kao što je i nas, ugodno iznenaditi.