Jesu li djeca danas prezaštićena? – Što smo mi smjeli, a oni više ne smiju?

Generacije se mijenjaju, ali pitanje ostaje isto: Jesmo li mi kao djeca imali više slobode nego današnja djeca – i ako jesmo, je li to bilo bolje ili gore?

Kad si s 9 godina sam išao u dućan – danas dijete s 10 ne zna prijeći cestu

Starije generacije s nostalgijom se sjećaju djetinjstva bez mobitela, ali s punim ulicama djece. Ključevi su visjeli oko vrata, a povjerenje roditelja bilo je neupitno. Danas, međutim, mnoga djeca ne smiju ni do obližnjeg parka bez nadzora.

"Mi smo se penjali po drveću, padali, dizali se, igrali nogomet na cesti do mraka. Danas kad dijete ogrebe koljeno, odmah zove hitna", komentira jedan čitatelj na društvenim mrežama.

Roditelji između straha i brige

Roditelji današnjice suočavaju se s valom informacija o svemu što se može dogoditi. Vijesti, društvene mreže i razni savjeti često stvaraju osjećaj stalne opasnosti – pa i djeca sve manje razvijaju samostalnost i otpornost.

Psiholozi upozoravaju da prezaštićivanje može imati dugoročne posljedice – manjak samopouzdanja, nesamostalnost i nižu toleranciju na frustraciju.

Škola, slobodno vrijeme i "zabranjene" igre

Djeca danas imaju manje fizičke aktivnosti, a više ekrana. Igre poput "graničara", skrivača, penjanja po drveću, gađanja lopticama – mnoge su škole zabranile iz sigurnosnih razloga. No upravo su te igre nekad bile ključne za razvoj motorike, društvenih vještina i snalažljivosti.

Što možemo učiniti?

Ne vraćati se unatrag, već pronaći ravnotežu – poticati djecu na igru, pustolovinu i samostalnost, ali uz zdravu dozu sigurnosti. Učiti ih odgovornosti kroz iskustvo, a ne samo pričom.

(R.B.)