Izlet na Cingarelu ispričan od strane naše čitateljice Dunje Dubiel

22.04.2022.

Dunja Dubiel iz Umaga, nakon što je provela prekrasan dan u prirodi i društvu prijatelja, odlučila je svoje iskustvo podjeliti s našim čitateljima.

   Ovogodišnja dugotrajna suša naš izlet na Cingarelu ili Zingarellu, kako lokalno stanovništvo na talijanskom zove prekrasan slap i špilju između Kaštela i Momjana, učinila je lakom za hodanje. Stazom koja je za vlažnog vremena zbog klizavosti prilično zahtjevna, kako za spust tako i za uspon, kretali smo se bez poteškoća uz pomoć klinova i sajli. Slap na rječici Arđili aktivan je za velikih oborina, a kako suša vlada već duže vrijeme, nažalost, nismo imali priliku vidjeti ga. Naišli smo, mada je impresivno i bez vode, tek na suho korito. Viseći most iskoristili smo za prijelaz preko isušenog kanjona. Most je nov i siguran, ali ga treba koristiti oprezno. Jedna po jedna osoba jer se dosta ljulja prilikom hodanja. Obavezno obujte gojzerice da se ne biste nepotrebno izlagali opasnosti jer staza ako je vlažno vrijeme može biti doista nezgodna.

   Nakon prelaska klisurastog kanjona kreće uspon i već za desetak i manje minuta naći ćete na špilju. Kroz mnoga prapovijesna razdoblja bila je naseljena, a još i danas se tu nalazi ognjište iz rimskog razdoblja. Staza je markirana i dobro uređena. Do slapa se hoda 35, a do špilje oko 45 minuta. Trajalo je to i nešto duže jer smo usput brali šparoge. Postoje duži i kraći pravci, a detalje s uputama možete naći u planinarskim priručnicima.

   Da se vratimo šparogama i ostalim istarskim delicijama: svjež zrak izgladnio nas do onemoćalosti. Čim smo se izvukli iz kanjona pohitali smo u Novu Vas. Tamo smo u staroj, kamenoj, tradicionalno uređenoj kući naših domaćina - gostiju Hrvaćanina koji su nam pristigli iz Zagreba na proljetne praznike pripremili domaću istarsku spizu. Na brzinu smo, nakon što se ženski dio ekipe počastio čašicom izvrsne slavonske rakije, pripremili morske račiće, kanoće sa šparogama (kanoće zovu još i vabići, kozorepci, morske bogomoljke). Recept smo prigodno, jer je izmaštan u datom trenutku, nazvali Prvi i zadnji put, a osmislili smo ga na licu mjesta koristeći lokalne namirnice. Na maslinovom ulju izdinstajte mladi luk i češnjak, kad omekša dodajte vrhove šparoga i kanoće, a nakon par minuta podliti vinom, pasiranom rajčicom i vrhnjem za kuhanje. Začinti solju i paprom po ukusu, dodati lovor i ružmarin i pustiti da krčka. Pred kraj ubaciti skuhanu tjesteninu, lagano promiješati, pustiti da se okusi sjedine, posuti peršinom i servirati. Sve smo radili odokativnom tehnikom. Pitali su me: kako se jedu kanoće? Isto kao škampe, bolji savjet u tome trenutku nisam se sjetila smisliti. No, ipak ću dati jedan, zlata vrijedan. Kažu, najbolje se uči na vlastitim pogreškama. Drugi ću put, vjerujte, pažljivije koristiti namirnice. Dobro pazite da umjesto pasirane rajčice ne ubacite arabiatu! Sve smo pojeli, o tom nema govora, ali možemo reći da u slučaju ovakve „zabune“ inače blago jelo postaje prilično ljuto. Baš, baš peče! Pogotovo ako vam je usnice netom prije ispuhala istarska bura.

  Dobro smo oblizali prste i sunčano poslije podne odlučili iskoristiti za opuštanje na obali Dajle. Punih smo trbuha promatrali hrabre mladiće koje ni buroviti valovi nisu spriječili da se bace u more. Muški dio naše ekipe znalački je komentirao da su ili pijani ili ih gledaju komadi. Dok smo sa sigurne udaljenosti promatrali prve ovosezonske kupače držali smo se one stare – fali more, drž se kraja. Sve smo ove doživljaje, planinarske, gastronomske i kupačke, uspjeli ugurati u jedan dan, dan za pamćenje.