Horor priče sezonskih radnika u Novigradu, Savudriji, …

26.10.2016.

Dok je većina nas već zaboravila na ljetne godišnje odmore, sezonski radnici tek su se nedavno vratili svojim domovima.

Rekordna turistička sezona donijela je više od 80 milijuna noćenja i zaradu koja se procjenjuje na čak 9,5 milijardi eura ukupnih prihoda. Za to su zaslužni i svi oni koji su radili u turizmu.

Težak i zahtjevan rad na velikim vrućinama često se pretvara u gotovo robovlasnički odnos.

Najviše sezonaca su mladi ljudi, koji odlaze od svojih domova da nešto  zarade. Neki od njih vratili su se kući ogorčeni. Doživjeli su omalovažavanja, vrijeđanja, lažna obećanja, čak i seksualno zlostavljanje. Unatoč tome što im je u opisu posla pisalo da će imati normalne uvjete za rad, sve se izokrenulo kad su stigli na destinaciju.

Dio njihovih priča već je objavljen, a sada Jutarnji list donosi još nekoliko njihovih iskustava...

Želeći zaraditi džeparac, 21-godišnja Zagrepčanka Loredana M. otišla je u Novigrad raditi kao konobarica mjesec dana. U jednom gradskom lokalu bila je konobarica, čistačica, šankerica i ispomoć u kuhinji. - Radila sam sve i radila sam prekovremeno i nisam se žalila. Možda neću vidjeti more, ali ću više zaraditi. To je bila misao koja me tjerala dalje - priča Loredana, koja je dan prije povratka u Zagreb doznala da ju je šef prevario te umjesto obećanih 25 kuna po satu sav rad cijenio 18 kuna po satu.

- Na odlasku mi je mirno rekao da je to prevelika zarada za jednu konobaricu.

- Jednog dana šef je došao do mene i pitao me ime, prezime, OIB, datum rođenja, adresu te ime oca i majke. Nakon što je otvoreno rekao da mu informacije trebaju u slučaju da naleti porezni inspektor na zabavama po Istri. Ja sam svojih 4500 kn mukotrpno zaradila, a na kraju dobila 2700 kn za koje sam morala zvati i moliti da mi isplate, priča Loredana.

Loše iskustvo sezonskog posla u Savudriji imala je i 20-godišnja Lana D. iz Zagreba. Ispadi bijesa njezine šefice, loši higijenski uvjeti lokala u kojem je radila te katastrofalan smještaj samo su neki od razloga zbog kojih je htjela što prije natrag u Zagreb. - U limunadi je bila mušica, rečeno mi je da je samo izvadim i to odnesem gostu. Nikad se prije nisam susrela s tako prljavom kuhinjom.

Štedjeli su na vodi pa smo tanjure samo obrisali ubrusom prije nego što smo ih stavili u perilicu za suđe - čudi se Lana svemu čemu je posvjedočila radeći kao konobarica.

Spavala sam u sobici u koju se dolazilo kroz podrum. Soba je užasno smrdjela po vlazi, ali najgori od svega bio je tuš. Bili smo prisiljeni osnovnu higijenu obavljati u dvorištu u improviziranom tušu, odnosno komadu plastične zavjese gdje smo se prali vodom iz gumenog crijeva.

… Spavali smo na ležaljkama, u maloj skladišnoj sobici, bez stakla na prozorima - opisuje Luka L., 18-godišnji srednjoškolac iz Zagreba, smještaj koji mu je poslodavac obećao osigurati. Luka je radio posao konobara u Lokvi Rogoznici, gdje mu je poslodavac obećao da će za osam sati rada svaki dan dobiti mjesečnu plaću u iznosu od 3750 kuna, uz osiguran smještaj i hranu. Takvim je uvjetima, kaže, bio prezadovoljan, sve dok nije krenuo raditi. Ni u snu nije očekivao užas koji ga je dočekao: smještaj bez kreveta, tuša i WC-a danas se, valjda, podrazumijeva pod smještajem za zaposlenike.

… Mala skladišna sobica u sklopu lokala bez stakla na prozorima podrazumijevala je smještaj koji sam dijelio s još jednim njihovim zaposlenikom. Kreveta nije bilo. Ono što smo dobili bila je plastična ležaljka za plažu i podloga za stolice koja je predstavljala jastuk. Kupaonicu nismo imali pa smo se tuširali na plaži, a toalet koji smo koristili bio je isti onaj koji su koristili svi posjetitelji plaže i lokala. Dok smo prali zube, požurivali su nas da nas ne vide gosti lokala.

Smještaj bio jedini izvor mog razočaranja. Iako sam se zaposlio kao konobar, na kraju sam čistio toalet, odvozio smeće, bojio stolove i izvlačio jet skijeve iz mora svaku večer. Moje minimalno radno vrijeme bilo je 14 sati dnevno. Uz sve navedene poslove bio sam i pomoćni kuhar u kuhinji bez struje i ventilacije. Uvjeti su bili užasni, posla je svakim danom bilo sve više, a ja sam bio sve umorniji. Šef mi je govorio da sam spor, lijen i da ne znam raditi ništa. Nakon 22 dana takvog nepoštivanja odlučio sam dati otkaz. Šef me istog trenutka nazvao pi..om jer ostavljam druge kolege usred sezone. No nisam se obazirao na njegove uvrede jer ja fizički više nisam mogao. Počeo sam sve češće imati glavobolje i grčeve te sam shvatio da ove muke nisu vrijedne tih novaca. Na kraju mi je bio isplaćen iznos od 2500 kn za 22 dana raspoloživosti šefu po 14 sati. Što je ispalo da sam radio za 8 kuna po satu. Unatoč tome smatram se sretnikom jer neki od ostalih kolega još nisu vidjeli svoj novac. Naposljetku je vlasnik lokala dobio kaznu u iznosu od 25.000 kuna, opisuje luka, a prenosi Jutarnji.